Veliki pozdrav svima u grupi. Danas vam se javaljam, ne sa nastavkom svoje detox priče, već, kako intuicija nalaže sa temom koja mi je bila na pameti već duže vreme. Naime, često nailazim u poslednje vreme na pitanje kako to da taj i taj jede sve sirovo a nije ozdravio. Ili kako to da neko radi sve kako treba a nema rezultate. Ili na tvrdnje kako je prirodna hrana neodrživa na duge staze i kako mora ovo ili ono i kako su neke stvari  nemoguće. I odmah želim da kažem da je sve ovo istina i da se apsolutno dešava u svetu oko nas, ali u isto vreme i nije istina to jest ne mora da bude. Kako je ovo moguće?

Priroda stvarnosti

Da bismo razumeli kako je moguće da ovakve dijametralne suprotnosti postoje istovremeno moramo prvo razumeti kako stvarnost istinski funkcioniše. Najjednostavnije rečeno, stvarnost je jedan naizgled beskonačan svesni kompjuter koji je moguće programirati (ovo je naravno samo metafora, ne zamišljajte odmah monitor i tastaturu). Drugi element koji moramo da shvatimo je da je stvarnost u potpunosti individualna po prirodi, to jest da svako živi svoju realnost, kao i da smo svi mi programeri, svesno ili nesvesno. Postoje naravno i delovi stvarnosti koje delimo sa drugim svesnim bićima, ali to se u najvećoj meri svodi na one delove stvarnosti gde se naši programi preklapaju, kao i na opšte prirodne zakone, koji dakako postoje.

Programiranje

Kada uđemo u ovaj svet, naša svest i podsvest je potpuno čista i prazna, i dobijamo informacije o svetu iz spoljašnjosti koje programiraju kako ćemo svet doživljavati. Od najranijeg detinjstva ove informacije se upijaju u našu podsvest, koja upravo predstavlja programe koji rade u pozadini bez naše svesne kontrole. Posmatrajući ovako, lako je uvideti da su mnoga naša ponašanja i uverenja preuzeta od drugih ljudi, i tako generacijski. A kakve programe od okoline najčešće dobijamo? To u najvećoj meri zavisi od toga kakva nam je okolina, ali postoji okosnica temljnih programa koji su postali sveprisutni. Jedan od glavnih takvih programa postao je program o materijalističkom svetu sa strogo utvrđenim pravilima koja su nepromenljiva i važe za svakoga jednako. Ova pravila serviraju beskonačnim ponavljanjem, i mi ih internalizujemo kao zakonitosti iako ona to nisu. Na taj način mnogi od nas su dobili programe o tri obroka dnevno, nutrijentima, bolestima, kremama za sunčanje, patikama, lekovima, doktorima, politici, rasama, nacijama, odnosima, babarogama i mnogim drugim stvarima koje su nam instalirane kao opšta pravila i zakonitosti.

Posledice

Kada ove programe internalizujemo i usvojimo kao zakonitosti, oni za nas to i postaju. Ako iste programe internalizuje veliki broj ljudi oni deluju kao opšta pravila koja važe za sve, i na taj način oni sami sebe učvršćuju. Ovo ide do te mere da ako vidimo nekog ko funkcioniše prema drugim pravilima nismo u stanju da to sagledamo i prihvatimo već sa nevericom a često i besom to odbacujemo. Ovo je glavni razlog zašto veliki broj ljudi ne uspeva sa životnim promenama. Oni misle, eto samo trebam da promenim šta jedem i sve je rešeno. Ali ako u pozadini radi program koji to ne dozvoljava, mi ćemo manifestovati stvarnost koja je u skladu sa tim programom, bez obzira šta u spoljašnjem svetu radimo. Ako je naš program da nam treba životinjsko meso da budemo zdravi i jaki, bez njega ćemo biti bolesni i slabi. Ako nam je program da nam treba lekar da nas izleči, sami nećemo moći da postignemo ništa. A ako taj lekar ima program da nas leči protivno prirodnim zakonima, ne možemo mnogo ni sa njim. Ako nam je program da je Sunce štetno za kožu, tako će i biti. Itd itd itd.

Osvešćenje

Ono što prvo moramo da prepoznamo jeste da ovi programi postoje. Nije bitno da ih odmah pronađemo i imenujemo, ali je poželjno da shvatimo da su oni tu i da nas sputavaju. Sledeći korak je da pokušamo da ih prepoznamo i osvestimo jer je to jedini način da krenemo u reprogramiranje. Najbolji način da ovo uradimo jeste da sitnim koracima krenemo da testiramo granice stvarnosti. Nije poželjno da odmah krenemo sa velikim koracima i da udarimo grubo u svoja uverenja. Nije poželjno odmah sutra pokušati postati bretarijanac, jer je suviše daleko od našeg referentnog sistema. Nemamo ni jedan primer u svom okruženju da je to moguće i teret naših uverenja, kao i overenja ludi u oko nas je prevelik. Moramo prvo pronaći pozitivne primere u našoj okolini koji su već uspešni u onome što sami želimo da ostvarimo i pristupiti im otvorenog uma.

Moramo biti otvoreni za nove informacije jer su informacije te koje otvaraju našu svest ka novim iskustvima. Ako nismo u stanju da primimo informaciju koja je u suprotnosti sa našim programom, kako ćemo moći da program promenimo? Nije moguće bez toga. Velika prepreka osvešćenju je um koji konstantno zauzima celo polje naše svesti, popunjava ga prošlim znanjima i iskustvima i ne dozvoljava nam da se od njega odmaknemo i fokusiramo na nove informacije. Zato je od izuzetnog značaja praktikovati neke od metoda smirivanja uma i odvajanja od njegovog automatizma, kao što je recimo meditacija, molitva, vešbe disanja, vežbe koncentracije itd.

Reprogramiranje

Kada primimo informacije koje se kose sa našim dosadašnjim uverenjima, moramo im naravno pristupiti sa dozom skepticizma. Može biti, ali ne mora da znači. I onda krenuti sa eksperimentima. Nije poželjno uskočiti odmah u duboke vode korenitih promena jer je to najbolji način da preopteretimo svoj kapacitet za reprogramiranje i brzo dobijemo potvrdu i prihvatimo kako je to što pokušavamo nemoguće.  Neki ljudi mogu tako, ali većini nas su potrebni prvo mali eksperimenti. Najbolje je da kao eksperiment uzmemo nešto što nam je već prihvatljivo i realno, i da to isprobamo otvorenog tj mirng uma, bez prosuđivanja i zaključivanja, barem ne u početku dok se ne dobije dovoljna količina povratnih informacija. Za neke ljude je to da prestanu da jedu meso, za druge možda da prestanu da piju kafu ili puše ili da jedu 3x dnevno. Šta god je vama prijemčivo, bitno je krenuti sa formiranjem novih pravila koja nam otvaraju um za mogućnost da su možda i neka druga pravila koja smo naučili pogrešna ili nepotpuna.

Paralelno sa ovim eksperimentima moramo nastaviti da aktivno učimo, čitamo, slušamo gledamo tražimo informacije koje odgovaraju našem novom, željenom pogledu na svet, kao i ljude koji su već prošli reprogramiranje u toj oblasti. Ovo je izuzetno bitno zato što se naša podsvest programira ponavljanjem. Nije dovoljno samo jednom čuti neku informaciju. To nam može biti jasno na intelektualnom, svesnom nivou, ali većina nas funkcioniše iz dubinskih podsvesnih programa, koji su u startu i formirani konstantnim ponavljanjem i potvrdom u spoljašnjem svetu. I tako otpočinjemo ciklus u kojem sitnim koracima menjamo svoja uverenja i na taj način svoj život. Ovaj proces moramo ponavljati dok god ne uklonimo sve moguće programe i dok ne dođemo do istinskih prirodnih zakona koji su čvrsti i nepromenljivi, a njih nema mnogo.

Životni stil

Ovo je upravo razlog zašto ja uvek ponavljam da to što ovde učimo nije terapija nego životni stil. Jedan od glavnih programa o zdravlju koji nam je instaliran jeste da trebamo da koristimo neki lek ili neku metodu i da će to da nam ukloni simptome i tada smo zdravi. Mnogi mi se ljudi javljaju u pitaju ‘Joj imam to i to šta trebam da radim i koliko će da traje?’. Ovakav pristup mi odmah ukazuje da je program o bolestima i zdravlju skoro potpuno netaknut. Kažem skoro jer su ipak pronašli ovu grupu i pokušavaju da se oslobode starih uverenja jer vide da im standardni programi ne pomažu. Jedino nisu svesni koliko duboko ti programi sežu. Ukoliko želimo trajne rezultate i trajno zdravlje, moramo da napravimo i trajne promene. Nije realno očekivati da promenimo jednu ili dve stvari u svom životu i da sve bude ok. Teško je suočiti se sa činjenicom da je gotovo sve što smo naučeni pogrešno i štetno, i da smo ceo život proveli polako manifestujući u realnost svoju bolest i patnju.

Ipak, s druge strane, olakšanje donosi saznanje da su prirodni zakoni blagonakloni prema nama i da kosmički kompjuter/priroda/bog želi da budemo zdravi, srećni i uspešni. Kada se priklonimo ovim zakonitostima brzo uviđamo kako život postaje lakši, bezbolniji i uravnotežen i kako se naša stvatnost menja i daje nam podršku na putu isceljenja. I što nas je više sve lakše je da poreokrenemo kolektivno programiranje jer je sve više primera koji pokazuju da nepromenljiva pravila i nisu baš tako nepromanljiva. Sve ovo počinje malim koracima koji su u dometu naših svesnih mogućnosti, a plodove daje istrajnošću u pomeranju granica onog što je moguće.

Širi info:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.