Od kada se nalazim u svetu sirove hrane i takozvanog frutarijanizma dva pitanja mi se javljaju neuporedivo češće od ostalih. Prvo je: A da to nije previše šećera? Drugo: A kako unosiš proteine? Po mojoj slobodnoj proceni jedno od ova 2 pitanja je prva reakcija na to kako se hranim u barem 90% slučajeva. Upravo zbog toga ću ova dva pitanja ukratko obraditi u predstojećim tekstovima. Danas, kako i naslov tekasta kaže, tema je šećer tj. moja iskustva i saznanja za njega vezana.

Gorivo

Prva stvar koju je bitno naglasiti u priči o šećeru jeste da naše telo radi upravo na šećer. On nam je pogonsko gorivo i nezamenljiv izvor ugljenika. Sva hrana koju unesemo mora biti pretvorena u šećer ukoliko ćemo je koristiti kao gorivo. U nedostatku šećera telo može za gorivo koristiti i mast pa i proteine pretvarajući ih u šećer, ali ovo su samo zamenski mehanizmi za slučaj krajnje nužde. Ta situacija predstavlja mehanizam preživljavanja tela gde ono topi masne naslage i na kraju razgrađuje i mišiće ne bi li obezbedilo dovoljno šećera za mozak. Takođe valja imati u vidu da je šećer u voću alkalan po svojoj hemijskoj prirodi što je veoma bitan faktor u priči o detoksifikaciji. Ali ipak, nepravedno je govoriti o šećeru kao da je to jedna supstanca kada se šećeri javljaju u raznim vrstama i oblicima.

Vrste

Kada je reč o šećerima, njihova osnovna podela je na monosaharide, disaharide i polisaharide. Monosaharidi su osnovni energetski elementi i ima ih tri. Glukoza koja je dominantna u povrću a ima je i u voću, fruktoza koja dominira u voću i galaktoza koje najviše ima u mleku. Oni se ne mogu deliti na prostije šećere i predstavljaju gradivne elemente za složenije vrste šećera. Disaharidi su jednostavno dva vezana molekula monosaharida. Predstavnici ove grupe su maltoza i laktoza. Ovi šećeri su malo složeniji, sastoje se od dva monosaharida. Samim tim su manje adekvatni za gorivo jer je potrebno uložiti energiju u njihovu razgradnju pre korišćenja. To zanči da je ukupna količina energije koja se oslobađa manja. Polisaharidi su lanci monosaharida. Najpoznatiji predstavnici su skrob i celuloza. Ljudi mogu da koriste skrob za gorivo, ali je njegova razgradnja prilično energetski zahtevna i to ga čini inferiornim izvorom energije. Celulozu ljudski organizam nije u stanju da pretvori u energiju što nas očigledno razvaja od grupe istinskih biljojeda i svrstava u red plodojeda. Ovu tezu potvrđuje i činjenica da naše je čulo ukusa prirodno naklonjeno slatkim senzacijama.

Količina

Posle ovog brzinskog upoznavanja sa funkcijom i vrstama šećera možemo se vratiti na izvorno pitanje: „A da nije to previše?“. Ludi koji postavljaju ovakvo pitanje najčešće nemaju u vidu kolika je količina šećera koja se konzumira u svakodnevnoj standardnoj ishrani jer je on najčešće neprimetno maskiran u formi polisaharida tj skroba. Mnoge namirnice koje nisu slatke prepune su šećera. Tako recimo jedno parče hleba ima u sebi više šećera nego jedna jabuka. Krompir je šećer, testenine su šećer, riža je šećer, testo je šećer. A tek povrh toga su slatkiši i slatki napitci. A povrh toga šećeri koji se naknadno dodaju industrijskim namirnicama i jelima. Gledajući ovako, jasno je da je standardni unos šećera enorman, samo, prikriven različitim imenima, prolazi gotovo nezapažen. Ogroman deo unosa šećera u ovoj jednačini čine složeni šećeri koji iscrpljuju organizam zbog neadekvatnog energetskog prinosa. U ovom svetlu može se zapaziti da šećer iz voća nikako ne može predstavljati problem već naprotiv, njegovo rešenje. Ovo rešenje je višeslojno. Pvo putem smanjenja ukupne količine unetog šećera i time smanjenje gojaznosti i povezanih rizika, jer se višak šećera odlaže kao mast. Zatim imamo povećano iskorišćenje unete energije koja je odmah dostupna iz prostih šećera u voću koji se, vezani vlaknima, ravnmerno upijaju i hrane ćelije. I na kraju unos prostih šećera smanjuje pritisak na nadbubrežnu žlezdu čiji su hormoni (prevashodno kortizol) zadužrni za iskorišćenje šećera.

Krv

Mnogi vezuju nivo unetog šećera sa povišenom količinom šećera u krvi i zato, ne znajući da voće snižava ukupan unos šećera, smatraju voće problematičnim u ovakvom stanju. Ukoliko se zagledamo u stanja povišenog šećera u krvi otkrivamo da ih ima dva tipa. Drugi tip se uglavnom javlja u odraslom dobu i posledica je ishrane bogate mastima i skrobom, čiji se višak pretvara u mast. Ovaj višak masnoće se taloži međućelijski kao i na zidovima krvnih sudova i blokira apsorbciju prostih šećera kroz ćelijski zid.

Ovoj blokadi podložnija je glukoza jer je njoj potreban nosač kroz zid ćelije (insulin), sa kojim zajedno ona čini znatno glomazniji molekul. Nasuprot glukozi, fruktoza se prenosi kroz ćelijski zid putem difuzije, bez nosača.  Ovo je čini superiornim šećerom i osnovnim pogonskim gorivom kod plodojeda i nezamenljivom kada je u pitanju ova vrsta problema. Još jedan poen za voće. Ukoliko prestanemo sa unosom skroba i masti, a pojačamo unos voća, problem sa šećerom drugog tipa može biti otklonjen veoma brzo u procesu detoksifikacije.

Problem prvog tipa je najčešće urođen ili se javlja u ranoj mladosti i nastaje na dva načina. U jednom telo prestaje da proizvodi insulin zbog oštećenja tkiva pankreasa, a u drugom zbog nedostatka nervnog signala za proizvodnju. Rešavanje ovog problema je kompleksnije i dugotrajnije zbog telesnih oštećenja. Ipak ono se može pronaći nakon završetka detoxa u procesu regeneracije tela. Ovde je takođe bitan unos što veće količine fruktoze iz voća jer njoj nije potreban insulin da bi se iskoristila za energiju. Naravno mora se biti oprezan sa unosom sintetičkog insulina jer će u periodu navikavanja organizma na detox režim nivo šećera u krvi biti veoma nestabilan. Nakon nekoliko nedelja on se stabilizuje i uglavnom se doza insulina može drastično smanjiti, a u pojedinim slučajevima i lagano izbaciti. Ovo sve naravno pod nadzorom medicinskog stručnjaka koji je korišćenje sintetičkog insulina i preporučio.

Kandida

Ruku pod ruku sa problemima vezanim za šećer u krvi ide i veoma rasprostranjena kandida. Ovo je krajnje očekivano jer imaju delimično temelj u istim uzrocima. Ona je gljivica, a kao takva bavi se fermentacijom i razgradnjom složenih šećera. Ukoliko je njihov unos preteran, ili funkcija nadbubrežne žlezde smanjena, naše telo ne može da se sa njima izbori i da ih preradi. Tada imamo plodno tle za bujanje njeno bujanje. Ono započinje u crevnm traktu gde se hrani kandida neeliminisanim otpadom. Ukoliko dovoljno ojača u stanju je da probije crevni zid i proširi se po celom telu, naravno pod uslovom da je telo puno otpada i neiskorišćenih šećera koje bi koristila kao hranu. Ovakva situacija može biti veoma opasna i proizvesti niz neprijatnih simptoma. Često možemo naići na mišljenje da kandidi treba uskratiti hranu ograničenjem njenog unosa kako bi se izborili sa njom. Ovakva ideja je prilično neosnovana jer ona kod većine nas ima ogromnu zalihu, pogotovo u crevima, a i međućelijski. Ovaj metod možemo koristiti da kandidu malo suzbijemo, ali nikada da je iskorenimo jer ona u suštini jede isto što i mi. Ipak, ključ se krije u uskraćivanju hrane, ali ne na način na koji prvo pomišljamo. Efikasno ćemo se rešiti kandide tako što ćemo temeljno očistiti naš crevni trakt od plakova i dehidriranog otpada i tako joj stvoriti nepovoljno stanište. Ovo ćemo najlakše uraditi opet voćem koje istovremeno natapa i gura naslage. Korisni su i klistiri i drugi metodi  ispiranja creva. Može se primeniti i post za skidanje najstarijih naslaga u vidu plakova. Proces možemo ubrzati i primenom antiparazitnog biljnog programa.

Rak

Opšte je poznata činjenica da šećer hrani ono što se u medicini naziva rak. Međutim, moramo imati na umu šta to ime označava u ljudskom organizmu. Rak su oštećene i mutirane ćelije koje se ubrzano množe ne bi li preživele pred napadom neeliminisanih kiselina iz ljudskog organizma. Kako svaka ćelija našeg organizma radi na šećer tako isto važi i za ćelije raka. Pokušaj da rak u našem organizmu izgladnimo sličan je pokušaju da izgladnimo naše desno uvo, jalov i u startu osuđen na neuspeh. Da bismo se rešili ove etikete moramo da otklonimo uzrok koji leži u kiselinama. One su te koje prže tkiva iznutra i oštećuju ćelije. Za ovo opet koristimo proces detoksifikacije u kojem prvo izbacujemo kiseline i prestajemo da činimo oštećenja u organizmu. Nakon toga telo se fokusira na oštećenja, popravlja šta je moguće, a ostalo razgrađuje, reciklira i eliminiše u procesu regeneracije.

[/show_more]

 

Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji!

Širi info:

8 thoughts on “Šećer”

  1. Šećer iz voća, fruktoza, ili šećer iz grožđa, glukoza…to su korisni i kompleksni šećeri koji su zdravi za nas, nemaju nikakvo štetno dejstvo za naš organizam, Dok prosti šećeri, prerađeni, najveće zlo za naše zdravlje, njih treba izbegavati ali teško, jer su sakriveni u gotovo svakoj prerađenoj namirnici koju možemo da kupimo u samoposluzi… Proteini, dovopljno je što uzimamo iz voća i povrća, semenki… na primer semenke suncokreta, ne pržene, sadrže 26 % belančina, više od ribe , od piletine… razlika je što semenke suncokreta ne stvaraju otrove dok meso iz ribe i piletine stvara, dok se vari meso truli i tako nam zakiseli krv, kao posledica je ubrzan proces starenja i razne bolesti… Tema je opširna, nadam se da će ovaj primer biti dovoljan za početak 🙂 Pozdrav iz Jagodine od dugogodišnjeg vegeterijanca. Neša Btdža 🙂

    1. Nešo, hvala ti na komentaru.
      Prema mojim informacijama fruktoza i glukoza su prosti šećeri, monosaharidi, i ne mogu se razgrađivati na jednostavnije šećere već samo na elemente. Prerađeni šećer je saharoza koji je u stvari složeni šećer, disaharid sačinjen od jednog molekula fruktoze i jednog molekula glukoze i u tom smislu ne može se nazvati prostim šećerom. O mesu i njegovom uticaju na organizam sam već pisao dosta na sajtu, možeš pogledati odeljke o hrani i namirnicama između ostalih. Priča o proteinim stiže uskoro, ali ukratko, za proces detoksifikacije, kao i za ostale procese u telu ne postoje korisni proteini, naše telo koristi jedino aminokiseline od kojih su proteini sačinjeni.
      Pozz <3

    2. Молим да разликујете ШЕЋЕРЕ (Сахариде):

      *ПРОСТИ ШЕЋЕРИ (Моносахариди): глукоза, фруктоза и други (они су прости, а не комплексни!)

      *СЛОЖЕНИ ШЕЋЕРИ су
      -Дисахариди: сахароза (обичан шећер), лактоза (млечни шећер), малтоза…
      -Олигосахариди (полимерни ланци од 2-10 простих шећера): инулин…
      -Полисахариди (они су комплексни – састављени су од великог броја моносахарида спојених у дугачке ланце – стотине и хиљаде моносахарида): скроб, гликоген, целулоза, агар (из алги)…

  2. Tekstovi su super, posebno ovi o secerima i proteinima, svaka cast! Medjutim jedan detalj me malo zagolicao.
    Pomenuli ste ovde pred kraj teksta da se rak ne moze izleciti gladovanjem, sto nije istina. Znam puno ljudi koji su se izlecili ( koje je Gospod izlecio ) putem Brojsove metode! Mogu licno da posvedocim jer je moj otac radio ovu metodu iz preventivnih mera, rezultati su bili fenomenalni, posle ove metode, nije nosio naocare za vid, izlecio je psorijazu koju je godinama imao itd. Rudolf Brojs je slabo cenjen i „pokraden“, dosta alternativaca koriste njegove metode kao osnovu. E sad, njegovo gladovanje, nije bilo kakvo gladovanje, ono traje 42 dana i zasnovano na unosu njegovog ( Brojsovog ) soka, koji se dobija iz cvekle, sargarepe, crne rotkve, celera, i krompira, i naravno na unosu vise vrsta cajeva. Zadrzacu se na soku, bas zbog price o secerima, poenta je da je secer, odnosno glukoza iz povrca najkorisnija za nas. Naravno kada je covek zdrav, voce, povrce i orasasti plodovi, medjutim kada su te teze bolesti, onda je gladovanje uz unos sokova od povrca i cajeva zakon! 😉
    Slazem se da bi pre svega uvek trebalo uraditi detox creva ( moze formulama od Ricarda Sulca, creva 1 i creva 2 ), ako za to ima vremena ( mislim zbog napredovanja bolesti ).
    P.S. Pravoslavni post je pored duhovnog, veoma koristan i za telo coveka. 4 posta godisnje, uz sredu i petak, oko pola godine posnih dana ( naravno ukoliko se postuju kanoni i dogme,a ne kao sto nazalost mnogi danas poste )!
    Pozdrav i samo nastavi sa ovako dobrim tekstovima i savetima! 😉

    1. Pozdrav Dražo, i hvala ti na odličnom komentaru, i na pohvalama, puno mi to znači i daje ohrabrenje da nastavim sa pisanjem.
      Za Brojsovu metodu znam odavno, čak duže i od sirove hrane pa čak i veganske ishrane i poznata mi je njena efikasnost. Budući da je jezik nesavršen metod komunikacije, a ja se trudim da u što manje reči dam objašnjenje, izgubi se ponekad na preciznosti onoga što pišem. Ipak ukoliko se vratimo na tekst vidi se da spominjem izgladnjivanje kao proces ubijanja stranog neprijatelja uskračivanjem hrane, a ne gladovanje tj. post kao metod. Razlika možda nije očigledna na prvi pogled ali je postojeća u tom smislu da mi čak i na postu, rak ne izgladnjujemo već ga detoksifikujemo iz organizma, a post koristimo kao metod oslobađanja energije tela i usmeravanja iste na proces detoxa. Razlika je suptilna ali prisutna 🙂
      S druge strane, ukoliko želimo da pričamo o gladovanju tj postu u striktnim trminima, Brojsova metoda tu ne spada jer se ipak unosi šećer i drugi nutrijenti. Ukoliko govorimo o gladovanju onda je to voda ili ništa i samo tada se pali proces autolze nakon trećeg dana i telo počinje da koristi sopstveni otpad i oštećene ćelije za hranu, pa se tako mogu iskoristiti i ćelije raka, tumori, ciste, masna tkiva itd.
      Govoreći o glukozi, moramo zapaziti da je za nju potreban nosač kako bi ušao u ćeliju čoveka, i gledajuči tako ne možemo nikako reći da je glukoza najkorisnija za nas već jedino da predstavlja inferiorno gorivo u odnosu na fruktozu koja prolazi kroz ćelijski zid bez nosača. Pdsećam još jednom da je čovek po svojoj anatomiji, fiziologiji kao i prema svom poreklu prevashodni plodojed i da je naše telo predviđeno da radi na većinski voćnoj ishrani i uz dominantno prisustvo fruktoze. U ovom smislu brojsov metod je, iako validan i učinkovit, inferioran u odnosu na kasnije ustanovljene metode detoksa. Sokovi od korenastih biljaka su bogati klošenim šećerima, ponajpre skrobom i ipak odvalče određenu energiju tela na njihovu preradu. Razlika nije ogromna ali je primetna u najtežim slučajevima.
      Što se tiče posta kao životnog stila apsolutno se slažem sa tobom da ga treba primenjivati što češće i shvatiti ga što striktnije što striktnije.
      Hvala ti puno još jednom na izdvojenoj pažnji na čitanje mojih textova i na utrošenom vremenu za ovako sadržajan komentar. Nadam se da sam uspeo da ispravim nastale nejasnoće. Pozz 🙂

  3. Dobro i lepo objašnjeno i što je jako važno razumljivo za široke mase. I meni je sada jasnija uloga kandide u telu i zašto neko ne može da je suzbije tako lako. Primetio sam da dijabetičari tipa 2 starijih generacija ne prihvataju ova jednostavna objašnjenja, nego nastavljaju po starom da slušaju one smernice opšte gde se jede skoro sve kao i pre što su jeli samo u mnogo manjim količinama. Verovatno je strah u pitanju.

  4. Pozdrav drugovi!
    Mozete li napisati koje voce nr sadrzi glukozu i koje sadrzi…i koje samo sadrzi fruktozu, ali ne i glukozu?
    Hvala od <3
    Sajt je odlican! Hvala na pvakvom sajtu!

    1. Pozdrav Danijele i hvala i tebi na pohvalama i pitanju. Svako voće sadrži i glukozu i fruktozu u sebi, samo u različitim srazmrama. Izvini molim te na zakasnelom odgovoru <3

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.