Pozdrav svim dragim čitaocima! Danas se bavimo temom koja je jedna od najprisutnijih kada je u pitanju kontekst čišćenja organizma i prirodnog zdravlja. Kao što i sam naslov sugeriše radi se o takozvanim parazitima. Primetio sam da u vezi ove teme postoji veliki broj zabluda i pogrešnih informacija. Zato sam se odlučio da pokušam da sve to na neki način sistematizujem i ako je moguće ponudim jednu novu i korisnu perspektivu. Prevashodno će se razmatrati tema fizičkih parazira, mada se sličan način razmišljanja može primeniti i na energetske entitete. Pa da krenemo!

Paraziti

Čim čujemo ovu reč već nam se u glavi formiraju predstave nekih zlih/nepoželjnih organizama koji otimaju našu hranu, nekontrolisano se množe i uzrokuju nam patnju. Ovakvo uverenje je gotovo jegnoglasno prihvaćeno kako u klasičnoj medicini tako i u krugovima posvećenim prirodnom zdravlju. Organizmi koji svoj dom nalaze unutar našeg tela smatraju se uljezima i osmšljavaju se strategije za njihov genocid. Ali da li je situacija toliko jednostavna kako se na prvi pogled može učiniti? Da bismo došli do odgovora na ovo pitanje moramo prvo postaviti nekoliko osnovnijih pitanja. Jedno od njih bi recimo moglo biti: Koja je uloga tih organizama? ili pak: Zašto su se oni naselili u nečijem telu?

Vrste i uloga

Kako bismo krenuli u potragu za odgovorima na ova pitanja korisno bi bilo kategorisati ove organizme. Nakon toga korisno je pokušati pronaći neke karakteristike koje su im zajedničke. Najjednostavnije posmatrano, parazite možemo razvrstati u makroorganizme (crvi i gliste), mikroorganizme (bakterije) i gljivice (kandida i sl.). Da bismo pronašli šta je ovim organizmima zajedničko, moramo pokušati da proniknemo u njihovu ulogu u prirodi. Budući da na ovom svetu ne postoji ništa što je bez svrhe i namene, moramo se zapitati šta ovi organizmi rade u prirodi, koji je njihov zadatak? Kada postavimo pitanje na ovaj način uočavamo jednu nepogrešivu zajedničku crtu. Ovi organizmi su razlagači organskog otpada. Njihova hrana je složena neživa organska materija, a njihov izmet je prirodno đubrivo tj. hrana za biljni svet. Makroorganizmi su najčešće zaduženi za najkompleksnije oblike organske materije kao što su proteinski ostaci životinja (meso), gljivice se dominantno bave zazlaganjem složenih biljnih struktura (skrob, celuloza), a bakterija ima mnoštvo i zaduženja su im šarolika, od razlaganja proteina, skroba, kiselina… Ako bismo pokušali da im damo jedno zajedničko ime, onda bi oni najpreciznije bili nazvani Čistači.

Stanište

Sad kada imamo u vidu ulogu ovih organizama valjalo bi razmotriti gde se oni nastanjuju. Zavirimo li u prirodu, primetićemo da se oni, kao i svi drugi organizmi, nastanjuju na terenu koji im obezbeđuje dovoljne količine hrane. U potpuno prirodnom kontekstu to bi najčešće bilo šumsko zemljište, bogato biljnim i životinjskim ostacima. Njih je potrebno razložiti u jednostavnije oblike kako bi postali hrana za biljni svet. U kontekstu malo manje prirodnog okruženja koje je stvorio čovek, ove organizme najčešće srećemo na deponijama, đubrištima, septičkim jamama i kanalizaciji. S obzirom da unutrašnjost ljudskog tela definitivno nije šumski predeo, nameće se pitanje zašto se organizmi zaduženi za razlaganje organskog otpada trajno nastanjuju unutar čovečijeg tela? Odgovor na ovo pitanje nije teško pronaći. To se nesporno dešava zato što je čovečije telo puno neeliminisanih organskih materija i predstavlja povoljno stanište za njih. Ako ovako rezonujemo, teško je doći do drugog odgovora.

Simptomi

Prisustvo prirodnih Čistača u ljudskom telu opravdano se povezuje sa postojanjem mnogih simptoma. Međutim, kao što osnovna logika diktira, povezanost ne mora nužno da znači i uzročnost. Dva elementa mogu biti međusobno uzrokovana i na taj način povezana, ali isto tako mogu biti povezana i zajdničkim uzrokom. Ovo drugo je tačno kada govorimo o prisustvu organizama unutar ljudskog tela. Pojava ovih stvorenja je samo još jedan od simptoma nečistog unutrašnjeg terena. Uzrok pojave svih ovih neželjenih stanja i zbivanja kod čoveka jeste prisustvo neeliminisanog otpada. Samo kada ovaj otpad postoji imamo i uslove za stvaranje neprijatnih simptoma, kao i potrebu za nastanjivanjem Čistača. Kako bismo se ponašali kada bismo u našem gradu imali problem sa prevelikim količinama đubreta?  Da li bi smo krivili đubretare? Čak i ako je odgovor potvrdan, sigurno ne bismo zahtevali za njih smrtne kazne. U svakom slučaju, glavni i odgovorni za đubre na ulicama su oni koji su ga tamo pobacli, a ne onaji koji ne postižu da ga sklone.

Čišćenje

Sada kada smo ustanovili kako su ovi organizmi uopšte dospeli unutar našeg tela i zašto se u njemu zadržavaju, možemo lakše da dođemo do zaključka i kako da ih eliminišemo. Najefikasniji način jeste da im pomognemo u njihovom prirodnom zaduženju. Moramo se pozabaviti čišćenjem tela, prvenstveno crevnog trakta i eliminacijom otpada koji se u njemu nagomilao. Kada to učinimo, sam razlog za njihovo naseljavanje će biti trajno uklonjen. Iz ove perspektive možemo lako videti da sam pokušaj da takozvane parazite ubijemo na neki od mnogih načina, ni u kom slučaju ne može biti trajno rešenje. Tomože biti samo poštapalica koja će nam pomoći da umanjimo intentzitet simptoma koji nastaju u slučaju prenamnoženosti ovih prirodnih Čistača u telu koje je preko svake mere zakrčeno. Da bismo se trajno oprostili od njih, moramo im ukloniti prirodno stanište. Ovo postižemo na prvom mestu tako što prestajemo da unosimo materije koje se teško eliminišu. Ove materije se predugo zadržavaju u probavnom traktu gde počinju proces truljenja i raspadanja, mameći i prizivajući Čistače upomoć. O ovim vrstama hrane je već bilo dosta reči pa se neću ponovo na njima zadržavati.

Kada je u pitanju čišćenje od Čistača, mnogi od nas su žrtve još jedne od velikih zabluda vezanih za ovu temu. To je zabluda da ne smemo da ih hranimo. Kada uzmemo u obzir da oni jedu apsolutno sve isto što i mi jedemo odmah nam je jasno da je njihovo izgladnjivanje nemoguće. Pogotovo u situaciji kada u našm telu ima starog otpada. Mora nam biti jasno da su oni prisutni upravo zato što za njih hrane već ima. Problem dakako leži u tome šta mi jedemo, ali jedino u smislu eliminacije. Ako hrana koju jedemo brzo prođe kroz naše telo Čistači će svoja prirodna zaduženja da obavljaju u septičkoj jami ili kanalizaciji. Ukoliko jedemo hranu koja se sporo eliminiše, septička jama i kanalizacija će se nalazii u nama, zajedno sa Čistačima.

Entiteti

Energetski entiteti koje smatramo parazitima takođe funkcionišu na sličan način. Kada pojedinac rasipa velike količine duhovne, emocionalne i mentalne energije on poziva u svoje okruženje entitete koji takvu energiju koriste. Ovakva situacija je apsolutno neminovna budući da u prirodi ništa ne ostaje neiskorišćeno. Samim svojim rasipnim ponašanjem mi dajemo saglasnost da nam se pridruže energetske forme koje će iskoristiti naš energetski otpad. Priroda funkcioniše jednako na svim nivoima i ništa ne ostaje neiskorišćeno. Energija se samo pretvara iz jednog oblika u drugi. Kada su na raspolaganju viškovi energije možemo biti sigurni da će se u njenij blizini pojaviti i entiteti koji će je iskoristiti. Od kvaliteta energije koja se stavja na raspolaganje zavisi i kvalitet entiteta koji će se ka njoj usmeriti.

 

Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji! 

Pitanja, predlozi, komentari, lajkovi i podele su dobrodošli!

🙏💜🍈🍉🍋🍌🍍🍎🍐🍑🍒🍓🍏🍇

Blog možeš pratiti na Facebook stranici.

 

Besplatni protokoli za prelazak na prirodni životni stil mogu se pronaći OVDE.

Ukoliko ti je potrebna pomoć na putu prirodnog zdravlja ili u primeni protokola na raspolaganju sam za individualne konsultacije, iridološke nalaze, energetske tretmane i izrade individualnih detox protokola. Detaljnije informacije nalaze se OVDE.

Kontakt: tel/viber – +38163585656; whatsapp: +66826090098; FACEBOOK; email – kontakt@detoksifikacija.com

 

Širi info:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.