Primetio sam u radu sa ljudima, a i inače u grupama da ima dosta nejasnoća po pitanju toga kako bi trebao da izgleda obrok kada se hranimo prirodnm hranom. Izvora tih nejasnoća je nekoliko, pa sam želeo da se ukrtko pozabavim ovom tematikom iz ugla sopstvenog iskustva.

Količina

Jedna od najvećih nejasnoća proističe iz poređenja prirodne hrane sa kuvanom tj. standardnom hranom. Ljudi su uglavnom navikli da jedu određenu količinu hrane i te navike prenose i na novi režim. To je posledica određene doze automatizma koji nam se uvukao u život i koji nam sada predstavlja prepreku jer nas ograničava. Ipak, kada se zadubimo u problematiku lako možemo uvideti da je kuvana i prerađena hrana znatno teža od prirodne, i to je upravo zato što je iz nje izvučena voda. Jedan tanjir kuvane hrane i jedan tanjir prirodne hrane možda izgledaju isto, ali ne prdstavljaju ni približno istu količinu hrane. Opšte pravilo je da trebamo pojesti oko TRI PUTA više sveže hrane u odnosu na kuvani obrok, ako želimo da unesemo istu količinu kalorija.
Ova razmera je naravno prosečna, može biti i manja i veća u zavisnosti od toga o kojoj je hrani konkretno reč, ali može nam dati prilično dobar okvirni uvid u to koju količinu trebamo da jedemo kada usvajamo novi životni stil, dok ne steknemo nove navike i osećaj za svoje potrebe. Najvažnije kada je u pitanju količina jeste da jedemo dok se na zasitimo. Ako je to i manje od ovog navedenog okvira, to je ok. Ne trebamo se slepo držati pravila i radi toga činiti nešto na silu. Bitno je da znamo da će nam, gledano po obimu tj masi najverovatnije biti potrebna znatno veća količina hrane nego ranije. Jedna jabuka ne predstavlja obrok, kao ni dve banane. Barem ne u startu, pre nego što nam telo postane efikasnije. Ovo je jedan od mnogih razloga zašto ljude stalno muči glad kada krenu da prave promene.
Jedna od korisnih alatki za sve one koji počinju jeste aplikacija koja prati dnevni unos kalorija u odnosu na potrebe. Jedna od ovih aplikacija koju sam isprobao je KRONOMETAR. Tu se može pratiti unos kalorija, makro i mikronutrijenata kao i vode. Ne treba je uzimati previše za ozbiljno, jer je nastala iz standardnog ugla gledanja na ljudske potrebe,  ali može biti od pomoći da se stekne orijentacija u početnom periodu.

Sadržaj

Drugo pitanje koje se često javlja kod ljudi jeste: A šta ću ja sad da jedem? Ovo pitanje je opet posledica stečenih navika. Svako se nalazi u nekom svom ritmu po pitanju mesta gde se snabdeva, količine koju kupuje, prostora za odlaganje hrane, posuđa i aparata koje koristi itd. Sada kada trebamo da pravimo promene, najčešće se trudimo da svoj novi životni stil uklopimo u stari i to nam donosi mnoge poteškoće. Ono što moramo da uvidimo jeste da je neophodno da napravimo velike promene u smislu toga šta jedemo, gde, kako i koliko kupujemo i da od toga jednostavno nema bežanja. Ako se želimo menjati moramo biti spremni na promene. Deluje jako jednostavno, ali mnogi ljudi se upravo oko ovoga spotiču.

Što se konkretnog sadržaja obroka tiče, jednostavnost nam je prijatelj. Najbolji obrok za naše telo je mono obrok. To znači da za jedan obrok jedemo samo jednu namirnicu. Za ovakav način ishrane voće je idealno. Jedemo jednu vrstu voća dok se ne najedemo. Kada ogladnimo, ponovo jedemo. Ako pravimo obroke od više sastojaka, treba gledati da ne prelaze više od 3-5 namirnica. Na meniju je svo sveže voće i povrće uz minimalne količine orašastih plodova i semenki za one koji žele da ih uvrste. Bitno je naravno poštovati pravila kombinovanja hrane ukoliko pravimo komplikovanije obroke. Recimo salata od kupusa paradajza luka i limuna je odličan obrok. Ako joj se još doda i suvo grožđe, postaje pravi delikates. Ovo počinje da deluje izuzetno jednostavno…

Broj

Još jedan veliki izvor nedoumica jeste koliko puta na dan trebamo da jedemo. Njegov koren trebamo tražiti u želji da se svi ljudi uteraju u isti šablon. Prosta istina je da nismo svi isti. Nekim ljudim je potrebno 4-5 obroka u toku dana, nekima je dovoljan samo jedan. Ovo zavisi od nivoa fizičke aktivnosti, nivoa mentalne aktivnosti, efikasnosti tela, izlaganja Suncu, kvaliteta vazduha koji dišemo itd. Nije realno da očekujemo da jedno pravilo važi za svakoga i da smo svi isti. Glavni orijentir za to da li je vreme da jedemo jeste da li smo gladni. ako osećamo glad teba jesti, u suprotnom ne.  Kada se zasitimo, prekidamo sa jedenjem. Ne može biti jednostavnije od toga.

Oprema

Mnogi od nas imaju ubeđenje da im je za ishranu prirodnm hranom potrebna raznorazna oprema u smislu aparata, pomagala, posuđa itd. Ova zabluda potiče od toga što najveći broj nas ide na internet po savete, i tamo pronalazi velike količine informacija koje potiču od ljudi koji su već dugo na promenjenom životnom stilu. Oni su stigli već mnogo toga da isprobaju i da puste kreativnosti na volju. Ne treba zaboraviti ni to da mnogima od njih prihodi zavise od prodaje tehničkih uređaja, posuđa i pomagala. Ove sve stvari naravno mogu biti korisne i zanimljive za isprobati, ali ni u kom slučaju nisu neophodne da bi se počele praviti promene. Svako ko ima barem jednu ruku i nekoliko zdravih zuba u glavi već je odlično opremljen da živi u skladu sa prirodom. A, ko ima i dasku za sečenje, nož i činiju, nema nikakvog razloga za sumnju u uspeh. Blenderi, đuseri, dehidratori, spiralizeri i ostale igračke mogu i da sačekaju povoljniji trenuak ukoliko nam nisu odmah dostupni. Prirodna hrana se jede u prirodnom stanju sa što manje pripreme.

Ako želim pravi fast food, to je prirodna biljna hrana, a ovu odliku najbolje oslikava voće. Od voća sa grane nema bolje hrane 😀

 

Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji!

Širi info:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.