Veliki pozdrav svima! Nakon male pauze i obnove kreativnih snaga evo me sa novom temom. Svestan sam da ova tema može da dovede do podeljenih mišljenja, a da još uvek nisam siguran ni šta ću tačno reći. Zato bih voleo da odmah podsetim da se radi o mom pojedinačnom istraživanju i iskstvu, a tema je glad.

Šta?

Možda je pomalo čudno što je uopšte potrebno postaviti ovakvo pitanje. Valjda svi znamo tačno šta je glad! Pa to je kada ti se jede. Naravno, moguće je stvari posmatrati i ovako jednostavno i kao što nam je poznato, jednostavnost je često u tesnoj vezi sa istinom. Ipak, jednostavnost ponekad može biti povezana i sa manjkom pažnje posvećene određenoj problematici, postojanjem pogrešnih uverenja, površnim posmatranjem i nedostatkom odgovarajućeg iskustva. Istina je jednostavna, ali nije sve što je jednostavno i istinito. Ukoliko posmatramo pojam gladi kod sebe i drugih, primetićemo da ono što ljudi nazivaju glad nije jednoznačno. Pojam gladi se svakodnevno koristi da opiše suštinski veoma različite pojave.

Svakodnevna Glad

Kada kažem svakodnevna glad mislim na ono što većina nas podrazumeva pod ovim pojmom. To je stanje kada se javi određeni osećaj u stomaku. Dolazi u vidu krčanja creva i određene neprijatnosti u trbušnom predelu praćen uglavnom pojavom osećaja izvesne uznemirenosti. Ovo su određene fizičke pojave koje se uglavnom povezuju sa potrebom za unosom hrane zato što upravo unos hrane dovodi do njihovog prestanka. Ipak, ako se zagledamo u ovaj fenomen jako lako možemo da shvatimo da ovo nije prava fizička potreba za uzimanjem hrane nego nešto drugo. Kada imamo neprijatan osećaj u stomaku koji nas tera na uzimanje hrane, to je jednostavno proces čišćenja tela.

Ono je tada završilo sa obradom prethodno unete hrane i počinje da radi na čišćenju naslaga koje imamo u sebi. Ovaj proces se sastoji u guranju starih naslaga ka izlazu što može biti praćeno komešanjem u crevima i oslobađanjem gasova. Ovaj proces može biti i prilično neprijatan do te mere da stvara i nervozu do granice agresivnosti kod nekih ljudi, i da bi se to izbeglo unosi se nova hrana kako bi probava imala nove zadatke. Ovo prekida proces čišćenja i pojavu neprijatnih simptoma koji ga prate. Što je hrana koja se unese teža to je efekat otklanjanja ove vrste gladi bolji. Ovakva prehrambena strategija vodi u stvaranje hroničnih naslaga i najava je za predstojeće zdravstvene probleme.

Emotivna glad

Ova vrsta gladi je takođe poznata većini nas. U suštini tesno je povezana sa svakodnevnom gladi, sa dodatim činiocem spoljašnjeg emotivnog okidača. Emotivne situacije su veoma snažnog energetskog naboja i jedan od najpouzdanijih načina da se ovaj naboj oslabi jeste da se energetski sistem tela preoptereti unosom teške hrane. Tako se protok energije preusmerava na obradu hrane i izbegava unutrašjne suočavanje sa emocionalnim izazovima. Na ovaj način se hrana koristi kao sedativ, a u ovoj primeni prednjači masna hrana. S obzirom da su većini nas emotivni izazovi svakodnevna pojava, i ova strategija unosa hrane ima veoma štetne ishode po fizičko i emotivno zdravlje. Ovakvom primenom hranu koristimo za smanjivanje energije, nasuprot ustaljenom verovanju da se hrana uzima za povećanje energije.

Zavisnička glad

Iako se i prethodne dve kategorije mogu u izvesnom smislu smatrati zavisničkom glađu ipak ima opravdanja napraviti i posebnu kategoriju sa ovim imenom. I ova vrsta gladi ima nekoliko kategorija ali ih je moguće razmatrati zajedno. Ovde se misli na veštački izazvanu telesnu potrebu nastalu unosom neprirodne hrane i materija stimulativne prirode. S jedne strane ovde se misli na industrijsku hranu koja je sa namerom osmišljena tako da stvara potrebu za ponovnim unosom. Ovo se postiže raznim hemijski sredstvima, od rafinisanog šećera i soli do opasnijih industrijskih jedinjenja.

S druge strane u ovu kategoriju spadaju proizvodi životinjskog porekla koji u sebi sadrže neurotransmitere i hormone koji na ljudsko telo imaju izrazito stimulativan uticaj. Životinjske namirnice pune su hormona straha, tuge, besa i drugih traumatičnih iskustava koja je životinja preživela u uslovima industrijskog uzgoja. Na ovaj način mi primamo vibraciju preživljene patnje i zatvaramo karmički krug sa unesrećenim životinjama. Ovi hormoni ulaze u ljudski sistem i imaju dvojako dejstvo. Jedno je da nadražuju naš nervni sistem dajući često kratkoročan nalet energije utisak euforije zbog prisustva adrenalina. Odavde potiče zabluda da meso daje energiju, kada u stvari ima stimulativan uticaj poput nekog narkotika. Kada euforija splasne nastupa uticaj ostalih, manje uzbuđujućih hormonalnih faktora koji mogu izazvati širok spektar emotivnih nestabilnosti i zdravstvenih izazova. Drugo dejstvo je slabljenje našeg endokrinog sistema veštaćkim unosom. Oto je glavni faktor stvaranja zavisnosti od spoljašnje stimulacije hranom.

Parazitska glad

Krajnje uobičajena pojava u današnjem svetu. Izuzetno zaprljano stanje probave prosečnog čoveka dovodi do nastanjivanja parazita u naslagama zaostale hrane i sluzi. Oni su tu zato što postoji povoljno stanište. Mogu se javiti u vidu makro i mikroorganizama. Makroorganizmi su oni koje vidimo golim okom a mikro su oni sitniji od toga. Od makroorganizama tu su razne vrste crva i glista kao i neke vrste gljivica, dok u mikroorganizme spadaju opet određene gljivice, kao i različite vrate bakterija. Glad koju prouzrokuju paraziti najčešće osećamo kada pokušavamo da pravimo promene u ishrani i životnom stilu. Oni se onda bune i zahtevaju ono na šta su navikli. Ova glad se uglavnom oseća kao neodoljiva potreba za tačno odrećenom vrstom hrane kao što je recimo hleb, sir ili pak slatkiši. Ova potreba može biti toliko jaka da se ponekad stiče utisak gubitka kontrole nad sopstvenim misaonim tokom i telesnim radnjama.

Žeđ

Kada je unos industrijske, kuvane i na drugi način prerađene hrane redovan, povećena je i potreba za unosom tečnosti. Mnogi ljudi nisu u stanju da na pravi način prepoznaju ovu potrebu brkajući je sa potrebom za unosom hrane. Ovo i nije tako čudno jer je prirodna čovekova hrana sačinjena većinom od vode, i kada bi se ljudi hranili i živeli na prirodan način pojam žeđi sasvim verovatno ne bi ni postojao.

Ono što u svakodnevnom životu nazivamo glađu najčešće je mešavina gore navedenih uticaja koji se prepliću do te mere da ih je gotovo nemoguće razdvojiti, i ovde su odvojeni samo da bi se stavio naglasak na svim potencijalnim nadražajima koji dovode do uzimanja hrane koja nije fiziološki neophodna.

Istinska glad

Iako sam u poslednje vreme sve sigurniji da je uzimanje fizičke hrane samo jedan od načina za održanje vibracije u opsegu materijalne stvarnosti, ipak ne želim da osporavam pojavu stvarne potrebe za unosom hrane. Ova pojava je znatno manje učestala nego što bi se moglo pretpostaviti. Industrijka propaganda usmerena na finansijsku korist nas uči da je neophodno jesti barem tri, ako ne i više puta na dan. Ipak, ako zanemarimo sve lažne pozive na unos hrane možemo primetiti da je njihovo trajanje najčešće veoma kratko i da oni ni u kom slučaju ne označavaju da se hrana neizbežno mora uneti. Vežbom i disciplinom možemo se naučiti da prepoznamo prirodni poziv na uzimanje hrane. On se javlja kao osećaj u grlu nalik onome što nazivamo žeđ, praćen spontanim lučenjem pljuvačke, bez neposrednog prisustva hrane. Ovaj osećaj se najčešće javlja jednom dnevno, ponekad ni jednom, a veoma retko dva puta na dan. Sasvim je moguće da bi se javljao i ređe, a možda i nikad, u telu koje pravilno funkcioniše i neometano koristi energiju iz suptilnijih izvora.

[/show_more]

 

Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji!

Širi info:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.