Ogroman pozdrav svima. Nakon kraće pauze sa objavama javljam se sa utiscima nakon trodnevnog boravka u prestonici Tajlanda. Ono što na samom početku mogu reći jeste da je grad u potpunosti suprotan mojim očekivanjima. Neću da kažem ni da je razočarao, ni da je premašio jer ima i od jednog i od drugog po malo. Čini mi se da bi bi se mnogo više dopao da sam ga obišao u nekom ranijem periodu života kada su mi interesovanja bila različita nego sada. Ipak, danas sam takav kakav jesam, pa izlaganje o ovom monumentalnom gradu započinjem iz ugla trenutnih interesovanja i životnog stila.
Voće
Ovo je definitivno aspekt od kojeg sam previše očekivao i zbog toga je bilo gotovo neminovno da doživim neku vrstu razočarenja. Ipak, nisam mogao ni da predpostavim da bi moglo da bude ogromno. Što se tiče ponude voća, Bankok se gotovo može nazvati pustinjom. Moguće je hodati čak i satima i ne naići ni na jednog uličnog prodavca, piljarnicu, štand, niti bilo šta tome slično. Ulične, takozvane hrane, ima na pretek, gotovo na svakom koraku. Sve je uglavnom prženo, pohovano ili grilovano meso na štapićima uronjeno u gomile začina i soli. Ceo grad je ispunjen mirisima ulične hrane. Ali voća ni od korova.
Jedini izuzetak od ovog pravila su pijace. Njih sam posetio nekoliko, koliko iz želje, toliko, ispostavilo se, i iz nužde. Ponuda voća na pijaci je ok, mada opet dosta škrta u odnosu na očekivanja.
Khlong Toei
Na najvećoj gradskoj pijaci biljkama ja posvećana možda svega jedna petina površine, i ponuda na tezgama se u najvećoj meri ponavlja. Nudi se mango, papaja, nekoliko vrsta banana, mangosten, citrusi i pitaja, a voće je uglavnom nedovoljno dozrelo. Ima i nešto paradajza, koji je iznenađujuće lošeg kvaliteta u poređenju sa domaćim. Durijan je jedini koji je izvukao prosek što se tiče egzotičnosti, ali i cene. Što se tiče povrća, slična priča, nekolio vrsta zeleniša, šargarepa, rotkvice, bok čoi i to je manje više to. Ostatak pijace je posvećen mrtvim životinjama, od morskih, do rečnih, kopnenih i letećih i njihovim prerađevinama. Kada se priđe blizu smrad je gotovo neizdrživ i želja da se što pre ode iz pijace sve jača. Sve u svemu prilično prljavo i ne preterano prijatno iskustvo.
Or Tor Kor
Organska pijaca je već malo drugačija priča, i može se reći da je ona izvukla situaciju sa granice očaja. Ovde sam bio u dva uzastopna dana kako zbog ponude voća, tako i zbog blizine prelepih parkova o čemu će biti reči malo kasnije. Na organskoj pijaci je ponuda voća stvarno prvoklasna. Primerci manga su i po 1kg komad, savršenog oblika, mirisa i ukusa. Citrusi svih vrsta su takođe u izobilju, kao i banane, jabuke, grožđe, lubenice, ananas. Sve je izuzetnog kvaliteta, ali je i cena oko 2x veća nego na drugim pijacama. Ova pijaca je izuzetno čista i uredna, a deo posvećen mrtvim životinjama mali i zabačen te gotovo neprimetan. I naravno, ovo je glavno mesto za ljubitelje durijana. Nekoliko tezgi je posvećeno upravo isključivo kralju voća, a zainteresivani turisti i lokalci se utrkuju da izaberu što sočnije i mekše parče i poklone ga svojim nezasitim čulima. Iskustvo jedenja zrelog durijana na samom izvoru jeste jedno koje se sigurno nikada ne zaboravlja. A isto važi i za sladoled na štapiću napravljen od 100% durijana koji u neopisivoj meri olakšava pešačenje kroz „zimsku“ sparinu Bankoka.
Lokalna pijaca
Najbliža pijaca mi se nalazila na nešto manje od 2 stanice metroa udaljenosti odnosno minimum 40min užurbanog hoda. Ova pijaca ima određeni lokalni šarm koji ostale velike pijace nisu mogle da ponude. Smeštena je u kvartu gde žive prvenstvano lokalci, i nalazi se bukvalno na samoj ulici zavčena između stambenih zgrada. Prijatni prodavci su već duboko zašli u godione i veoma ljubazno pokušavaju da te privole da kupiš baš na njihovoj tezgi. Ponuda voća je i ovde prilično oskudana po pitanju raznovrsnosti, ali su cene više nego pristupačne i kvalitet voća je na izuzetno visokom nivou. Ovde su se mogle pronaći preslatke mandarine neuglednog izgleda i savršen mangosten po 2-3x manjoj ceni nego na drugim mestima.
Parkovi
Osim zaleđenog durijana, olakšanje od nepreglednog prostranstva usijanog betona i asfalta nude jedino parkovi. Nisu veoma mnogobrojni, ali brojnost više nego nadoknađuju svojom monumentalnom veličinom. Svaki park u kom sam bio podeljen je u nekoliko zona prema konkretnoj nameni. Postoje staze za bicikliste, sprave za vežbanje, teretane na otvorenom, staze za šetnju, ogromna jezera šumarci sa savršano pokošenom travom pogodni za piknike i odmor. Parkovi su čisti, uredni i odlično organizovani. Toaleti su na svakom koraku, plaćaju se, ali su zato besprekorni. Cvetni aranžmani su kranje inreresantni, barem kompletnom laiku kao što sam ja. Rastinja ima puno, od palmi, raznog drveća, šiblja i grmlja, ali ipak nije dovoljno da sasvim uguši buku grada koji ga okružuje sa svih strana. I to je jedina minimalna zamerka koja se verovatno i ne može svaliti na samu organizaciju parka. Grad je toliko veliki i bučan da čak ni nakon sat vremena šetnje ka srcu parka, ne može biti u potpunosti ugušen. Nakon 11h ujutru u parkove se sjati ogroman broj turista i lokalaca, do te mere da se se traži čak i drvo više. Posetioci uglavnom uživaju u preprženim životinjskim prerađevinama, rashlađenim gaziranim napitcima i šarenim slatkišima. Parkom prolazi i veliki broj uličnih prodavaca koji nude sve, od šešira za sunce i zatamnjenih naočara, pa do brze hrane.
Ljudi
Često se može čuti da su ljudi najveći prirodni resurs, i kada je u pitanju Bankok ovo je definitivno istina. I pored očigledno izuzetno visokog životnog tempa, konstantne buke i sparine, očajnog kvaliteta vazduha i nepodnošljive gustine naseljanosti najveći broj ljudi je vedar, nasmejan i pozitivan. Najnormalnija pojava je da ti nasumični prolaznik klimne glavom uz blagi naklon i srdačno se nasmeje. Svako koga sam zaustavio i pitao za pomoć je dao sve od sebe da mi objasni kako da se najlakše snađem, a ako baš ni malo ne zna engleski, potrudi se da mi pronađe najbližeg prolaznika koji zna. Gde god sam bio u Etru se oseća vibracija blagonaklonosti, vedrine i spokoja, sa tek blagim prizvukom tenzije karakteristične za svetske metropole. Neki takvu situaciju povezuju sa duboko ukorenjenom Budističkom tradicijom, neki sa izrazito prisutnim raslojavanjem društva po klasama, a neki pak sa tradicionalnim poštovanjem prema kralju i državi. Bilo kako bilo, osećaj mira, poštovanja, tolerancije i srdačnosti je dominantan. Siguran sam da, kao i u svakom multimilionskom gradu postoje kvartovi gde nije preporučljivo zalaziti, ali to nije nešto što vam domaćini naglase čim stignete u grad.
S obzirom da je Bankok ogroman grad, a utisci nebrojeni, moraću ovo izlaganje da obavim u nekoliko nastavaka. Za sledeće izdanje kliknite OVDE.
Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji!