Izlazak iz posta i put u nepoznato

Kao što je navedeno u prethodnom izdanju, krajem decembra prošle, 2016. prekidam Masterfast post koji je potrajao 63 dana. Shvatajući ogroman značaj pravilnog izlaska iz dugog perioda bez čvrste hrane uzimam za ozbiljno sve preporuke i savete dobijene u grupi i iz drugih izvora i sačinjavm jednostavan plan. On je podrazumevao režim koji mi dozvoljava da nastavim period intenzivnog čišćenja dugo nakon završenog posta, a istovremeno da gradim novo, daleko kvalitetnije telo. Formula je sledeća: suvi post 14-16h dnevno, uzimanje sokova, hrane i biljnih tinktura u periodu 8-10h. Prvih nekoliko dana pijem sokove i jedem po jedan mali mono obrok dnevno (jedna vrsta voća). Kasnije polako povećavam količine i želja za hranom mi se vraća te ubrzo počinjem da jedem velike i česte obroke. Ishrana mi se sastoji od krušaka, jabuka, pomorandži, banana. Urme i suvo voće ograničavam. 

Redovno vežbam u granicama mogućnosti. Nastavljam intenzivno istraživanje svih tema vezanih za dobrobit čoveka i proveravam u praksi. Svaki dan predstavlja novi izazov i pokazuje mi koliko sam neadekvatno vodio računa o sebi i na čemu sve moram da radim. Period izlaska iz posta i oporavak predstavljaju jedan od mojih najvećih životnih izazova u pogledu suočavanja sa samim sobom. Dobio sam potpuno novu sliku o sebi i konačno se pomirio sa činjenicom da, ukoliko želim maksimalne rezultate moram da dam i maksimalno ulaganje. A to znači da zdravlje i vitalnost moram da učinim svojim načinom života.

Više...

Telesni izazovi

Najveći izazovi javljali su se na polju fizičke snage i telesnog izgleda. Što se snage tiče, iako nisam bio ekstremno mnogo slabiji nego ranije valja napomenuti da nisam bio nešto spektakularno jak ni pre nego što sam se upustio u čišćenje. Ipak sa telesnom masom izgubio sam i određenu količinu snage i neke rutinske aktivnosti poput penjanja na stepenice i nošenja tereta predstavljaju mi znatno veći napor nego što sam očekivao. Ipak krećem sa vežbanjem lagano, svestan da je sve od sada ulaganje na duge staze. Negativni sklekovi, po koji čučanj i 2-3 trbušnjaka su moj maksimum u tom trenutku. ali nisam mogao mnogo više ni ranije te se nisam previše uzrujavao. Prijaju mi šetnje i vežbe istezanja. Na ovom mestu smatram da je važno naglasiti da nije svačiji put isti i da je presudan faktor početno stanje tela. Moje telo je moralo da odbaci gotovo sve, ali kod drugih to često nije slučaj. Detoksifikacija je izrazito individualan proces.

Mesec nakon posta

Ovako provodim prvih mesec dana nakon prekida posta. Primenjujem sva znanja koja su mi na raspolaganju, ulažem svaki atom svesnog napora u oporavak i dobijam rezultate koji su mi čak i premašili očekivanja. Čišćenje se očigledno i dalje nastavlja, a telo počinje polako da se rehidrira i da vraća izgubljenu masu. Lagano mi se vraća snaga i samopouzdanje i počinje da mi seu svesti formira ideja  da trebam proces da nastavim na nekom drugom mestu. Oduvek mi je bila želja da posetim neku tropsku destinaciju, a u MFS grupi veliki broj ljudi se spremao da provede izlazak iz posta na Tajlandskom ostrvu Koh Phangan. Splet određenih sinhronih okolnosti otvara mi mogućnost da priuštim sebi ovo putovanje, bukiram let i temeljno informišem i pripremam za polazak zakazan za 7. Februar.

Ovaj datum mi se brzo prikrao i čak osećam određenu dozu straha pred svoje prvo dugo odvajanje od zone komfora i bezbednosti na koju sam navikao. Ipak prevazilazim to lako u sebi razumevanjem da je strah samo odraz preaktivnog uma zaglavljenog u potencijalnoj budućnosti koja verovatno nikad neće doći. Pakujem najneophodnije stvari u ranac koji je zajedno samnom celim davao masu od 53kg. 8kg stvari za mesec dana. Nadam se da me YT saveti neće izneveriti.

Ranac

 

Stižem na Tajland

Najjeftiniji način da se dođe negde ne predstavlja uvek i najjednostavniji, tako da me je put do odredišta vodio preko dve svetske metropole do susednog ostrva Koh Samui i trajao je ukupno 36h sa čekanjem od 12h u Parizu. Na Samui slećem Oko 9h uveče presrećan što sam preko neta ipak bukirao smeštaj za prve 3 noći. Već mi je prvi dan doneo nagoveštaj onoga što me očekuje po pitanju ponude voća, plaža i mora i kristalno mi je jasno da sam načinio pravi potez. Februarska temperatura je 28C preko dana 25 noću. Nije mi trebalo dugo da iznjušim dobro snabdevenu tezgu sa voćem i bivam izuzetno zadovoljan svojim prvim ulovom koji se sastojao od banana, manga, papaje, ananasa, parčeta duriana i nekoliko mangostena za probu. Bujica ukusa je nestvarna, a apetit neutoljiv. Pre večeri sve sa slike je već uveliko iščezlo.

Prvi ulov

Nakon tri dana pauze i osveženja pozdravljam Koh Samui za sada i otiskujem se trajektom na krajnje odredište, ostrvo, sačinjeno od kvarca, puno očiglednih dualnosti i nesporne energije koja deluje kao magnet za sve vrste mistika, gatara, astrologa, healera, šamana, yogija i tantrika sa jedne strane, a sa druge za psihodeličnu i hipi party ekipu koja se tu okuplja za vreme svakog punog meseca povodom Full Moon Party-a, jedne od najvećih žurki na otvorenom igde. Moj stari i novi život sudaraju se u meni i van. Apolutno mi je jasno da mi se sprema nezaboravno iskustvo. Jedva čekam da pristanem.

Manje...

Širi info:

4 thoughts on “Tajland”

  1. Vlado,
    opiši mi okus duriana, kažu da je nešto naj ljepše što postoji 😀
    Željno čekam natavak.
    Reci mi da li još imaš simptome bronhitisa i kako se osječaš.

    Pozz

    Ziko

    1. Joj ukus je jako specifičan, mešavina karamele, kafe, ruma i pudinga od vanile sa nagoveštajem crnog luka, a preslatko 🙂 što se tiče disanja, znatno se popravilo, ali i dalje osećam da nisam na punom kapacitetu. Čini mi se da trebam da izbacim još opstrukcija, ali otom potom videćemo. Pozz 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.