Veliki pozdrav svim čitaocima i dobrodošli nazad na sajt. Od samog svog početka na ovom putu prirodnog zdravlja jedno pitanje mi se veoma često provlači, kako u ličnom životu, tako i u sadržajima koje pratim na internetu. To pitanje ima različite oblike ali uglavnom isti koren. Kako to da se ti toliko zdravo hraniš, a da i dalje imaš temperaturu ili ti procuri nos ili ti koža nije savršena ili te nešto boli, imaš probleme sa zubima, izgledaš umorno itd. To je u stvari pitanje kako to da naizgled još niko nije dostigao to savršenstvo po pitanju zdravlja iako se toliko vremena i energije u njega ulaže.

Vreme

Kada se daje odgovor na ovakvo pitanje on veoma teško može biti kratak, upravo zato što se zdravlje sastoji od velikog niza elemenata. Od ovih elemenata hrana je samo jedan, možda veoma značajan, ali ipak samo jedna karika u lancu. Jedan od najbitnijih elemenata jeste vreme, a taj element se, koliko ja mogu da vidim, najčešće zanemaruje. Većina ljudi kao da očekuje da promeni svoju ishranu mesec dana i da će odjednom sve da bude savršeno. Znam da mnogi tako misle, kako zbog pitanja koja dobijam, tako i upravo jer sam i ja bio jedan od njih. Međutim ubrzo sam shvatio da se 30 godina ne može poništiti za mesec dana, jednostavno fizika, hemija i biologija tako ne funkcionišu.

Procesi rastvaranja naslaga, reciklaže i deobe ćelija, rasta i regeneracije tkiva jednostavno imaju svoje vremenske okvire i tu mi ne možemo mnogo da utičemo. Možemo samo koristiti razne dodatne metode kako bismo proces malo ubrzali ili olakšali. Ipak, određeni fizički okviri su postavljeni prirodnim zakonima i naše telo nam ne dozvoljava izlazak daleko van tih okvira. Zakon uzroka i posledice (karme) je nemilosrdan u fizičkom svetu i to je jedna od glavnih lekcija koja nam je zadata u ovoj virtualnoj igri.

Savršenstvo

Ono što je bitno shvatiti je da je koncept savršenstva nedostižan u sistemu koji se stalno unapređuje i raste (evoluira). Koliko god vremena i energije da uložimo u nešto, u ovakvom sistemu uvek je moguće stanje poboljšati i uvek je moguće ići napred. Tako je i sa zdravljem. Nerealno je očekivati da se ikada dostigne nivo savršenog zdravlje, jer je sistem zasnovan na principu verovatnoće, a verovatnoća za pojavu manifestacije simptoma uvek postoji u nekoj meri u ljudskom telu. Da li zbog prethodnog životnog stila, ili hrane ili zbog klime, ili zbog mikroorganizama, ili zbog emotivnih oscilacija, ili zbog mentalnog, fizičkog, elektromagnetnog, vibracionog, hemijskog, evolutivnog stresa, ali uvek postoji mogućnost da se balans ljudskog sistema poremeti. Ova verovatnoća može biti manja ili veća u zavisnosti od našeg razumevanja i primene prirodnih zakona, ali nikada ne može biti potpuno isključena, upravo zbog obilja faktora koji na nju utiču.

Izbori

Savršenstvo, čini se, postoji jedino kada se vratimo iz dualnosti i sjedinimo sa svojim izvorom. Međutim dok god se nalazimo u materiji uvek imamo dobro i loše, zdravo i nezdravo, crno i belo, korisno i štetno, i to nam pruža mogućnost da donosimo odluke, učimo i rastemo. Naravno ovakav proces nam osigurava pravljenje velikog broja grešaka, jer su upravo te greške jedini način da naučimo šta je to što nije pogrešno za nas. Na našem putu života, pa i zdravlja, uvek je veći broj mogućih grešaka od broja ispravnih izbora, a te greške su ono što će se u kasnijem trenutku javiti kao simptom. Upravo zato nije greh grešiti, već ne učiti iz tih grešaka. Zbog toga moguće je jedino govoriti o zdravijim i manje zdravim ljudima, ali je veoma mala verovatnoća da ćemo ikada pronaći savršano zdravog čoveka, a kamoli grupu ljudi.

Ipak, meni se pokazalo da je tom savršenstvu korisno težiti jer mi je mnogo bolje da imam temperaturu jednom u tri godine nego tri puta godišnje, bolje mi je da traje 2-3 dana nego 7-10, bolje mi je da bude 38 stepeni nego 40, bolje mi je jedna bubuljica ponekad nego desetine svakodnevno, bolje mi je da izgledam umorno nakon celog dana aktivnosti nego odmah nakon buđenja… Zato sam se ja odlučio da ne prebacujem sebi zato što mi zdravlje nije savršeno i zato što i dalje imam reakcije s vremena na vreme i da ne očekujem od sebe savršenstvo, jer nije realno. Ovo saznanje mi je uklonilo ogromnu količinu stresa i u velikoj meri olakšalo i pomirenje sa trenutnom situacijom, što mi je zauzvrat podarilo veliki napredak u procesu isceljenja. Očekivati savršenstvo na bilo kom polu jedino znači osuditi se na večiti neuspeh i neminovno odustajanje.

Iskustvo

Upravo zbog toga što sam pravio mnoge izbore u životu, a među njima, naravno, i mnoge greške, danas sam u prilici da mogu nedvosmisleno da kažem šta je bolje a šta lošije za moje zdravlje. Šta je bolje ili lošije za tvoje, moraš sam da saznaš praveći sopstvene izbore i sopstvene greške, a naročito šireći svoj spektar potencijalnih izbora van zone komfora, kroz proces osvešćivanja novih mogućnosti. I naravno ići u proces bez ikakvih očekivanja, a naročito ne očekujući savršenstvo. To je jedini način da se stekne suštinsko znanje koje mora imati svoj koren u iskustvu. Sve drugo je samo inforamcija, koja bez iskustva može biti, kao i sve drugo u dualnosti, dobra ili loša, tačna ili netačna, dobronamerna ili zlonamerna, istinita ili lažna, dok god je ne testiramo u praksi.

Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji! 

Širi info:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.