Veliki pozdrav svim čitaocima uz izvinjenje zbog odsutnosti i nedostatka novog sadržaja na sajtu. Ova pauza nije bila ni planska ni neplanska, jenostavno se spontano izrodila iz spleta životnih okolnosti autora. Nekoliko naleta inspiracije i kreativnosti je zanemareno i/ili propušteno u prethodnom periodu zarad ličnih potreba i eksperimenata vezanih za ishranu i provere određenih koncepata o kojima  će biti reči u ovom, kao i u narednim tekstovima. Bez daljeg odugovlačenja pozabavimo se temom koja je prema mom mišljenju prilično neadekvatno objašnjena i shvaćena, kako u literaturi, tako i u svakodnevnom laičkom razumevanju, a to je energija i njen odnos sa hranom.

Energija i hrana

Gotovo je nemoguće odvojiti ova dva pojma. Ustaljeno je mišljenje da nam je hrana potrebna kao gorivo i da u tom smislu postoji hrana koja nam daje više energije, hrana koja nam daje manje, hrana koja nam oduzima energiju, hrana koja nam odmah daje energiju, hrana koja nam energiju daje polako itd… Ovakvo shvatanje naizgled ima i neoborivu potporu u ličnom iskustvu svakog pojedinca koji se nakon konzumacije određene vrste hrane oseća lagano i puno poleta, a nakon konzumacije nečega drugog oseća se kao da je pojeo ciglu i ne može da se pokrene. Posmatrajući iz ove perspekrive nije teško pomisliti da mu je prva vrsta hrane dala energiju, a druga oduzela.

Ipak, posmatrajući ovako, voema lako možemo utvrditi da je ovo viđenje stvari čvrsto vezano za pojedinca, njegovo prethodno životno iskustvo i referentni okvir njegove dotadašnje ishrane. Na osnovu svojih prethodnih iskustava svako može da uporedi različite vrste hrane, i u odnosu na prosečni nivo energije koji inače oseća, može označiti neku hranu kao nešto što mu daje energiju, dok drugu može imenovati kao nešto što energiju oduzima. Ovakvo posmatranje ne daje nam suštinski uvid u odnos hrane i energije.

Gorivo

Navedeno gledište, po svojoj prirodi izrazito materijalističko i mehanicističko, posmatra čoveka kao mašinu u koju treba sipati gorivo i koja će se u zavisnosti od kvaliteta i kompatibilnosti goriva sa tom mašinom davati određene rezultate. Ovakva metafora, iako u određenim situacijama izuzetno korisna, ima svoje ozbiljne nedostatke. Jedan od najvećih jeste taj da apsolutno zanemaruje čovekovu duhovnu prirodu i žrtvuje je na oltaru naučnog materijalizma i potrošačkog društva koje je iz njega izniklo. Ovo gledište u prvi plan stavlja upravo ljudsko fizičko telo, kao najznačajniji, a verovatno čak i jedini faktor ljudskog postojanja.

Enegija stvaranja

Ukoliko svoju pažnju izmaknemo od fizičkog tela i sagledamo ga iz konteksta naše suštine možemo dobiti sasvim drukčiji, potencijalno čak i suprotan odgovor. Iz ove perspektive, moramo biti svesni činjenice da je čovekova suština neograničena energija to jest vibracija svih frekvencija istovremeno, kompletan spektar svih tonova univerzuma, ni manje ni više. Da bi ovakva energija iskusila ograničenost postojanja u određenom opsegu frekvencija ona mora pronaći način da svoju neograničenu prirodu zauzda i da joj formu. Način na koji ona to čini jeste putem unošenja u svoje polje vibracionih formi, koje u interakciji sa tim poljem, a na osnovu ustanovljenih pravila, grade vibracione strukture određenih kvaliteta. Te vibracione forme koje ograničavaju naše neograničeno biće u materijalnom svetu jesu u stvari hrana koju jedemo. Vibraciona struktura izgrađena interakciom tih formi sa neograničenom energijom postojanja jeste upravo naše telo.

Suština hrane

Posmatajući na ovaj način, možemo zaključiti da u materijalnom svetu svaka hrana nama suštinski oduzima energiju. Ona hrana koja nam oduzima manje energije drži nas na gornjoj granici frekvencionog opsega materijalnog postojanja i za nju u svakodnevnom govoru kažemo da je laka hrana i da nam daje puno energije. S druge strane, teška hrana nam oduzima veću količinu energije i zaključava nas duže u niskom vibracionom opsegu te za nju kažemo da je jaka, da se duže vari i da teže otpušta svoju energiju. Ovako posmatrajući, dolazimo do zaključka da sva hrana u materijalnom svetu ima istu svrhu, a to je da nam oduzme i ograniči energiju i time pruži mogućnost doživljavanja dualne prirode oganičene materijalne stvarnosti kroz fizičko telo. Čistu energiju dobijamo jedino uzdržavanjem od hrane, a od hrane koju konzumiramo u velikoj meri zavisi naš vibracioni opseg, a samim tim i kvalitet iskustva koje doživljavamo u materijalnom svetu.

Ovde je neophodno naglasiti da kvalitet hrane nije jedini koji utiče na našu vibraciju, već je u pitanju i količina. Velike količine visokofrekventne hrane i dalje će nam oduzeti veliku količinu energije i mogu nam sniziti nivo vibracije slično kao i mnogo teža hrana. Hrana naravno nije jedini faktor koji uslovljava naše iskustvo, ali je svakako veoma bitan. Drugi faktori vezani su za naša ostala tela, pre svega na mentalno i emocionalno, koja su takođe podložna uticajima vibracionih formi koje se nalaze na njihovoj frekvenciji postojanja.

Podizanje vibracije

Ono što je najbitnije jeste i to da je hrana jedan od najlakših i najpouzdanijih načina na koje možemo da utičemo na svoju frekvenciju a samim tim i na kvalitet svog životnog iskustva. Dovoljno je samo da hranu koja nas drži u veoma ograničavajućem opsegu niskih vibracija zamenimo onom koja taj opseg širi i dozvoljava nam lakše doživljavanje iskustava sa visokog frekvencijskog opsega. Imajmo u vidu da viša frekvancija uvek može sagledati nižu, jer je sadrži u celosti. Nasuprot tome, niža frekvencija nikada ne može sagledati višu jer sadrži samo jedan njen deo, i jedino taj deo može videti i sa njim stupiti u interakciju. Ovakav odnos energija je glavni razlog nerazumevanje između jedinki koje ne pripadaju podjednakom opsegu frekvancija i predstavlja jedan od glavnih izazova svima onima koji svoju frekvenciju krenu podizati.

Često je bolan i težak proces izlaska iz opsega frekvencije neposredne okoline koja je u naše polje bila privučena upravo delovanjem stare frekvencije koju želimo da promenimo. Ovi izazovi vrše pritiske na naše mentalno i na emocionalno telo koja se nalaze na višem opsegu frekvencije. Kada svoju frekvenciju dovoljno podignemo dolazimo u jači svesni kontakt sa ovim telima. Tada se nalazimo u situaciji gde moramo da se uhvatimo u koštac sa svojim dubljim problemima odnosno sa njihovim stvarnim poreklom. Ponovno vraćanje hrani niske vibracije predstavlja siguran način da so ovo suočavanje odloži vraćanjem u zonu komfora u vidu ranije poznatih iskustava. Ovako viđeno, emocija je seme svih naših problema, a suočavanje sa sve višim vibracionim formama i njihova integracija jeste naš apsolutni cilj na putu svesnog rasta i razvoja.

 

Hvala na posvećenoj pažnji i izdvojenom vremenu i energiji!

Širi info:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.